Održana promocija Izabranih djela Alije Isakovića u 11 knjiga

Sinoć je pred mnogobrojnom publikom u Bošnjačkom institutu održana promocija Izabranih djela Alije Isakovića u 11 knjiga, djela eminentnog bošnjačkog intelektualca, književnika, lingviste, scenariste, publiciste, leksikografa i bibliografa, koji je iza sebe ostavio brojna značajna prozna djela, drame, putopise, članke, istraživačke radove.

Urednik ovog izdanja izabranih djela, koje sadrži šest autorskih i četiri priređivačke knjige je, zasigurno najveći poznavalac, Isakovićevog djela – prof. dr. Enes Duraković.

Direktorica Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića, Amina Rizvanbegović Džuvić, je istakla da „imajući u vidu Isakovićevu ulogu i kao angažiranog intelektualca i kao pisca, raznovrsnost i obim njegovog stvaralaštva, kao i da živimo u vremenu oskudnih nacionalnih projekata, da ovo izdanje smatramo izdavačkim projektom od posebnog nacionalnog i kulturno-historijskog značaja, koje opravdava i potvrđuje i misiju Bošnjačkog instituta kao institucije koja daje aktivan doprinos razvoju i promociji bošnjačke i bosanskohercegovačke nauke i kulture u zemlji i svijetu“.

Profesor Rizvanbegović je pročitao dio iz djela Enesa Durakovića „Pisac univerzalnog duha“ i time omogućio da na promociji na neki način bude prisutan i urednik izdanja.

Također je skrenuo pažnju da osim njegovih izuzetno vrijednih književnih djela, ova izabrana djela uključuju i Isakovićeva priređivačka djela Biserje, Hasanaginica i O „nacionaliziranju“ Muslimana koja su izašla jednom tokom sedamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća i više nikad do danas u ovim sabranim djelima. Spomenuo je da je Isaković  prvi priredio izdanja Edhema Mulabdića, Osmana-Aziza i Ahmeda Muradbegovića, kako je rekao „vadio je iz tradicije ono što nije smjelo biti zanemareno“.

Publici se obratila i Isakovićeva supruga, profesorica Emina Kečo, koja je svoje lijepo i emotivno izlaganje nazvala Miris sjećanja, po naslovu jedne Isakovićeve priče. Navela je da je život pored Isakovića bio naporan i lijep, opasan i bajkovit i nikad niste mogli predvidjeti kraj te bajke. Uz njega je sve bila bajka, i putopis, i roman, i istraživanje i rad, i takmičenje sa samim sobom...

Navela je da je Alija Isaković ostao kao ulica, kao spomenik, kao film, ali i zahvaljujući ovom izdanju Bošnjačkog instituta – ostao je da traje, u amanet zemlji koja nije bila najbolja prema njemu, a koju je volio. Ova djela će ostati utkana kao djela univerzalnog duha za generacije koje dolaze. Rekla je i da smatra da bi književnik Alija Isaković bio zaista zadovoljan onim što je realizovano.

Profesor Muhidin Džanko se osvrnuo na književno-istorijski, publicistički i politički angažman Isakovića u zanimljivom izlaganju koje je nazvao Biserje i hodoljublje ljudskog duha. Istakao je da su Isakovićevi kulturni i književni projekti imali karakter alternativnih djela čijeg značaja postajemo svjesni tek danas.

Profesor Vedad Spahić je govoreći o poznatoj Isakovićevoj svestranosti „koja je u rangu jednog instituta“, prisjetio se i riječi kojima je Abdulah Sidran opisao ovog književnika kao „diva bosanskog“.  Profesor Spahić je istakao Isakovićevu zanimljivost – on je bio modernista, avangardni pisac, ali koji se istovremeno strasno bavi i istražuje tradiciju. Pojasnio je kako je tradicija kojom se on bavio u velikoj mjeri, u njegovo doba bila tabuizirana, stoga je ona bila i avagardna.

I za kraj mogu poslužiti riječi profesora Hilme Neimarlije kako je nevjerovatno da je sve ono što je Isaković napravio – uradio samo jedan čovjek, te da bi u drugim sredinama čovjek koji napiše samo jedno djelo poput Biserja, Hasanaginiceili O „nacionaliziranju“ Muslimana u drugim narodima bio div.