Tatjana Zulfikarpašić: srce treba jednu domovinu u čijem taktu udara

Ja sam došla lično do jednog uvjerenja. Ja nemam druge domovine osim Bosne, pa ti je druge ne mogu uopće zamisliti. Hrvatska mi je postala kao maćeha. Njeni problemi me ostavljaju hladnom ukoliko nisu povezani sa Bosnom. Kako je to moguće niti sama ne znam, ali tako osjećam. Mi moramo imati domovinu kao konsekvencu našeg porijekla, imena i odgoja, ali srce treba jednu domovinu u čijem taktu udara i ja sam ju našla, iako je nikada nisam vidjela, niti ću je možda ikada vidjeti.

Vjerovatno imaš i ti udjela u tome.

Pismo Tatjane Zulfikarpašić upućeno Adilu Zulfikarpašiću, 9. juni 1962.

Povodom stogodišnjice rođenja Tatjane Zulfikarpašić 1925-2025. Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića organizirao i predstavio je izložbu Tatjana Zulfikarpašić: srce treba jednu domovinu u čijem taktu udara. Izložba se sastoji od 20 panoa na kojima su predstavljeni do sada nepoznati detalji o životu i djelu Tatjane Zulfikarpašić prikazani kroz fotografije, dokumente, pisma i tekstove. Podijeljena je na pet glavnih cjelina: 1. Ljubav prema Bosni, 2. Biografija i porodica, 3. Obrazovanje, 4. Adil Zulfikarpašić i Tatjana Zulfikarpašić, te 5. Doprinos očuvanju i afirmaciji kulturnog i intelektualnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.  

Izložba Tatjana Zulfikarpašić: srce treba jednu domovinu u čijem taktu udara, priča je o trajanju, o potrebi da se znanje i naslijeđe sačuvaju, da traju za generacije onih koji tek dolaze. Izložba predstavlja nesebično davanje iz ljubavi, i iz znanja, pružanju doprinosa u razvoju i afirmaciji kulture i nauke Bosne i Hercegovine. Jer, kako drugačije opisati temeljit i posvećen rad Tatjane Zulfikarpašić koji je trajao više od četiri decenije, ako ne velikom pasioniranošću knjigom, pisanom riječi, ali i svjesnosti da se jedino znanjem svijet mijenja na bolje. Iz znanja je nastala Tatjanina ljubav prema Bosni koja je rasla i razvijala se svakim novim pročitanim tekstom, knjigom, susretom i razgovorom. U životu Tatjane Zulfikarpašić isprepletalo se toliko država, gradova, političkih sistema, perioda, iskustava, a ona je do kraja svog života, kako je već odlučna i bila, ostala vjerna Bosni.

Tatjana Zulfikarpašić rođena je 20. februara 1925. godine u Zagrebu kao najmlađa kćerka Eme Nikšić, rođene Vesely i oca dr. Ante Nikšića. Svoje prve godine djetinjstva i mladalaštva, od sredine dvadesetih do početka četrdesetih godina prošlog stoljeća, provela je u Hrvatskoj u nekoliko gradova, Vukovaru, Jasterbarskom, Ivanecu, Karlovcu i Zagrebu, u zavisnosti od toga gdje je bila služba njenog oca, tadašnjeg advokata, a kasnije predsjednika Kotarskog i Sudbenog suda u Kraljevini Jugoslaviji, te velikog župana Velike župe Pokuplje, ministra unutrašnjih poslova, ministra vanjskih poslova i poslanika u Italiji Nezavisne države Hrvatske. U Zagrebu Tatjana Zulfikarpašić završava svoje srednjoškolsko obrazovanje polaganjem Ispita zrelosti Posebničke ženske realne gimnazije sestara milosrdnica s pravom javnosti 29. jula 1943. godine.  

U decembru 1944. godine seli se u Austriju, prvo u Tirol, a potom u oktobru 1945. godine započinje svoj studij na Filozofskom fakultetu na Univerzitetu u Innsbrucku, koji uspješno završava sa odbranjenom doktorskom disertacijom Razvoj Rusije pod vladavinom Petra Velikoga i diplomom doktora filozofije 1949. godine.

Tokom studija upoznaje se sa Adilom Zulfikarpašićem sa kojim će provesti ostatak svog života, skoro šest decenija, od sklapanja braka 28. maja 1949. u Lienzu, sve do smrti 2008. godine u Sarajevu. Njihov zajednički život bio je ispunjen različitim izazovima u emigraciji, od teškog egzistencijalnog stanja ranih godina, ugroženosti njihove sigurnosti zbog političkog djelovanja, pa sve do organiziranja samostalne firme i osnivanja Bošnjačkog instituta. U ovim procesima Tatjana Zulfikarpašić je njegova prva saradnica. Uporedo, supružnici Zulfikarpašić rade na istraživanju i prikupljanju bosanskohercegovačkog naslijeđa i savremene produkcije, a što će rezultirati osnivanjem Bošnjačkog instituta u čijem razvoju i radu je Tatjana Zulfikarpašić pružila nemjerljiv doprinos kao naučna radnica, istraživačica, bibliofil bibliotekarka i arhivistica. 

Umrla je u Sarajevu, 1. novembra 2008. godine, tri mjeseca nakon smrti supruga Adila Zulfikarpašića i sahranjena je na mezarju Alifakovac u Sarajevu.

Zahvaljujući njenom neprestanom dugogodišnjem radu, koji je trajao najmanje četiri decenije, biblioteka Bošnjačkog instituta danas posjeduje više od 250 000 bibliotečkih jedinica od najstarijih primjeraka iz 14. stoljeća do savremene produkcije iz 21. stoljeća: knjiga, rukopisa, dokumenata, časopisa, fotografija, razglednica, historijskih i geografskih karata i druge arhivske i bibliotečke građe o Bosni i Hercegovini.

Organizator izložbe i izdavač kataloga: Bošnjački institut – Fondacija Adila Zulfikarpašića

Za izdavača: Amina Rizvanbegović Džuvić

Autorica izložbe i teksta: Narcisa Puljek-Bubrić

Lektura: Maja Sijerčić

Fotografije i dokumenti: Arhiv Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića

Digitalizacija arhivskog materijala: Sanin Hatibović, Aleksandar Kordić

Grafički dizajn i prijelom: Adnan Suljkanović

Postavka izložbe i tehnička podrška: Bekir Kulelija, Sanin Hatibović

Sarajevo, decembar 2025.