ODRŽANA PROMOCIJA IZABRANIH DJELA ALIJE ISAKOVIĆA U 11 KNJIGA
Sinoć je pred mnogobrojnom publikom u Bošnjačkom institutu održana promocija Izabranih djela Alije Isakovića u 11 knjiga, djela eminentnog bošnjačkog intelektualca, književnika, lingviste, scenariste, publiciste, leksikografa i bibliografa, koji je iza sebe ostavio značajna književna djela, TV i radio drame, pozorišne predstave, naučno-istraživačke projekte „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“, „Biserje“, „Hasanaginica“ i „O nacionaliziranju Muslimana“ te druge brojne radove.
Izabrana djela sadrže 7 autorskih i 3 priređivačka djela Alije Isakovića i „Bibliografiju Alije Isakovića“ koju su pripremili bibliotekari Bošnjačkog instituta, Narcisa Puljek-Bubrić i Sanin Hatibović. Autor projekta i urednik ovog kapitalnog izdanja je, zasigurno najveći poznavalac Isakovićevog djela – prof. dr. Enes Duraković.
Uz promociju Izabranih djela Alije Isakovića upriličena je izložba autora Mehmeda Akšamije koja je posvećena Aliji Isakoviću i koja se sastoji od 21 grafičkog lista u tehnici digitalnog printa i koja su trajno poklonjena Zbirci umjetničkih djela Bošnjačkog instituta.
Na promocij su Izabrana djela predstavili direktorica Bošnjačkog instituta – Fondacije Adila Zulfikarpašića, Amina Rizvanbegović Džuvić, prof. dr. Fahrudin Rizvanbegović, prof. dr. Emina Kečo Isaković, dr. Hilmo Neimarlija, prof. dr. Muhidin Džanko i doc. dr. Vedad Spahić.
Direktorica Amina Rizvanbegović je istakla da „imajući u vidu Isakovićevu ulogu i kao angažiranog intelektualca i kao pisca, raznovrsnost i obim njegovog stvaralaštva, kao i da živimo u vremenu oskudnih nacionalnih projekata, da ovo izdanje smatramo izdavačkim projektom od posebnog nacionalnog i kulturno-historijskog značaja, koje opravdava i potvrđuje i misiju Bošnjačkog instituta kao institucije koja daje aktivan doprinos razvoju i promociji bošnjačke i bosanskohercegovačke nauke i kulture u zemlji i svijetu“.
Profesor Rizvanbegović je pročitao dio iz predgovora Enesa Durakovića „Književno djelo Alije Isakovića“ iz Isakovićevog djela „Djelo univerzalnog duha“. Istaknuo je da osim Isakovićevih izuzetno vrijednih književnih djela, ova izabrana djela uključuju i Isakovićeva priređivačka djela Biserje, Hasanaginica i O „nacionaliziranju“ Muslimana koja su izašla jednom tokom sedamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća i više nikad do danas. Spomenuo je da je Isaković prvi priredio izdanja Edhema Mulabdića, Osmana-Aziza i Ahmeda Muradbegovića, kako je rekao „vadio je iz tradicije ono što nije smjelo biti zanemareno“.
Publici se obratila i Isakovićeva supruga, profesorica Emina Kečo, koja je svoje lijepo i emotivno izlaganje nazvala Miris sjećanja, po naslovu Isakovićevog putopisa. Navela je da je život pored Isakovića bio naporan i lijep, opasan i bajkovit i nikad se nije mogao predvidjeti kraj te bajke. Uz njega je sve bila bajka, i putopis, i roman, i istraživanje i rad, i takmičenje sa samim sobom...
Navela je da je Alija Isaković ostao kao ulica, kao spomenik, kao film, ali i zahvaljujući ovom izdanju Bošnjačkog instituta – ostao je da traje, u amanet zemlji koja nije bila najbolja prema njemu, a koju je volio. Ova djela će ostati utkana kao djela univerzalnog duha za generacije koje dolaze. Rekla je i da smatra da bi književnik Alija Isaković bio zaista zadovoljan onim što je realizovano.
Profesor Muhidin Džanko se osvrnuo na književno-historijski, publicistički i politički angažman Isakovića u zanimljivom izlaganju koje je nazvao Biserje i hodoljublje ljudskog duha. Istakao je da su Isakovićevi kulturni i književni projekti imali karakter alternativnih djela čijeg značaja postajemo svjesni tek danas.
Profesor Vedad Spahić je govorio o poznatoj Isakovićevoj svestranosti „koja je u rangu jednog instituta“ i prisjetio se riječi kojima je Abdulah Sidran opisao ovog književnika kao „diva bosanskog“. Profesor Spahić je istakao Isakovićevu zanimljivost – on je bio modernista, avangardni pisac, ali koji se istovremeno strasno bavi i istražuje tradiciju. Pojasnio je kako je tradicija kojom se on bavio u velikoj mjeri, u njegovo doba bila tabuizirana, stoga je ona bila i avangardna.
I za kraj mogu poslužiti riječi profesora Hilme Neimarlije kako je nevjerovatno da je sve ono što je Isaković napravio – uradio samo jedan čovjek, te da bi u drugim sredinama u pripremi djela poput Biserja, Hasanaginice ili O „nacionaliziranju“ Muslimana radili stručni timovi.
