Forum Kulturni razgovori: Muzika otpora i nade

U subotu 20. juna u Bošnjačkom institutu održan je Forun pod nazivom Kulturni razgovori: Muzika otpora i nade.

„Kulturni razgovori“ – su zamišljeni kao prostor dijaloga, promišljanja i zajedničkog traganja za smislom kulture u vremenima velikih društvenih izazova.

Iz antropološke perspektive, čovjek je prije svega biće kulture. Kultura nije samo umjetnost, književnost ili muzika; ona obuhvata način na koji živimo, govorimo, pamtimo, tugujemo, slavimo, zamišljamo svijet i svoje mjesto u njemu.

Od brojnih definicija kulture, antropolozi i sociolozi danas možda najviše favoriziraju onu koja kulturu razumije kao sveukupan način života jedne društvene grupe – kao skup vrijednosti, običaja, sjećanja, jezika, simboličkih značenja i svakodnevnih praksi koje ljudima daju osjećaj pripadnosti i smisla.

 

Genocid je stoga i krajnji oblik kulturocida, jer ljudi utjelovljuju kulturu: njihov jezik ili dijalekt, njihove priče, običaje, pjesme, tuge i radosti. Oni nose ono što antropolozi nazivaju kosmologijama – sveukupnim načinima zamišljanja mjesta i uloge ljudskih bića u univerzumu.

Kroz film «Samir Mehić Bowie – Pisma iz Srebrenice», koji ćemo danas pogledati, imat ćemo priliku upoznati jedan fragment te dobrim dijelom uništene, ali ne i potpuno ugašene kulture i kosmologije. Film nas podsjeća da su iza statistika i historijskih činjenica postojali konkretni životi, mladost, muzika, snovi, prijateljstva i ljubavi.

 

Međutim, koliko god kultura bila predmet napada i uništenja, ona je istovremeno bila i ostala izvor otpora, dostojanstva i nade. Upravo je muzika, kao posebna estetska forma kulture, tokom rata često predstavljala način očuvanja ljudskosti u neljudskim okolnostima. Ona je povezivala ljude, davala smisao iskustvu patnje, stvarala prostor emotivnog otpora i podsjećala da ni pod opsadom, ni u progonstvu, ni pred prijetnjom smrti čovjek ne prestaje biti kreativno i stvaralačko biće.

Muzika je u Bosni i Hercegovini tokom rata bila mnogo više od umjetnosti. Bila je svjedočanstvo života, oblik prkosa i potvrda da nasilje ne može u potpunosti uništiti ljudsku kreativnost, osjećaj zajedništva i potrebu za ljepotom. Zato današnji razgovor o muzici nije samo razgovor o umjetnosti nego i o pamćenju, preživljavanju, identitetu i nadi.

 

(iz uvodnog obraćanja prof. dr. Hariza Halilovicha)

 

Učesnici

Hariz Halilovich

Lamija Grebo

Faruk Smajlović - Fake

Muamer Čivić - Ćiva


Next
Next

Srebrenica 1995: Kulminacija genocida i agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu [3. i 4. jula 2026. godine u Sarajevu i Srebrenici]